spacer
spacer
Uredi vsebino
Domov    Kontakt    Kazalo
slo
hr
ita
en
Izberi skupino bannerjev Uredi seznam bannerjev
FB
spacer
spacer

Radioterapija

Uredi vsebino
radioterapija

RADIOTERAPIJA

Zračenje je uz kiruršku onkologiju i kemoterapiju jedan od tri stupa onkološkog liječenja. Bitno je znati da je zračenje lokalno liječenje, slično kirurškom, te može obuhvatiti veće područje tumorskoga tkiva. U slučaju da tumor ima sposobnost širenja ( metastaziranja), potrebno je uz zračenje upotrijebiti i sistemsko liječenje kemoterapijom i biološkim lijekovima. Sve veći broj pacijenata sa tumorima liječimo većim brojem terapija. U humanoj onkologiji zračenje postaje sve bitniji način liječenja malignih oboljenja, u većem broju slučajeva kao dio kompleksnog liječenja ili, kao što kažemo u onkologiji, multimodalnog liječenja. Postotak ljudi koji mora primiti zračenje kao dio liječenja dostiže već 50%, u jako razvijenim državama čak i 60%. U veterinarskoj medicini je taj postotak manji, trenutačno je u Europi nešto manje od 20 ustanova sa vlastitim modernim uređajem za zračenje. 

Nabrojimo nekoliko vrsta tumora koje možemo liječiti samo zračenjem ili je zračenje samo dio multimodalnoga liječenja: mastocitomi; mekotkivni sarkomi; nosni tumori; moždani tumori; tumori ustiju – melanoma, karcinom pločastih stanica, akantomatozni epulis i fibrosarkom; karcinom pločastih stanica glave i vrata; adenokarcinom paraanalnih vrećica; lokalni limfomi – u nosu, koži, lokalizirani plazmacitom.

Da bi shvatili kako djeluje zračenje dobro je znati osnove nastanka i rasti tumora. Tumorske stanice su na neki način slične normalnim stanicama, njihov stanični ciklus, rast i dijeljenje su takoreći jednaki normalnim stanicama, jedino što su izgubile kontrolne mehanizme. Agresivnost tumora u velikoj mjeri ovisi o stupnju gubitka kontrole staničnih mehanizama. Kod zračenja je vrlo bitno kako se tumor ponaša kao cjelina – kad tumor nastaje, on je oku još nevidljiv, a metabolizam mu je vrlo aktivan. Međutim, kako raste, njegov se metabolizam i stanična aktivnost smanjuju i nastaje stanično manje aktivna populacija stanica.

Radioterapija je najučinkovitija kod metabolno i stanično aktivnih tumora. Ponekad možemo kirurški djelomično odstraniti metabolno slabije aktivno tumorsko tkivo, a ostatak, metabolički aktivniji i mnogo osjetljiviji na radioterapiju, uklanjamo zračenjem. Radioterapija djeluje po principu nalaganja energije u DNK ili u njezinu neposrednu blizinu, tako da stanice odumru, jer imaju oštećenu DNK. Na žalost, radioterapija nije selektivna, pa ubija i zdrave stanice, te se samo određen dio svih stanica uništi kod svakoga zračenja. Većina protokola zračenja upotrebljava više manjih doza zračenja sa namjerom uništiti što više tumorskih stanica i istovremeno omogućiti obnovu zdravih stanica. Planirajući zračenje uspijevamo postići da većina zraka pogodi tumorske stanice. Ukupna doza zračenja se određuje na osnovi doze, koja je potrebna za uništenje tumora; vremenski intervali između zračenja se određuju na osnovi tumora i okolnih zdravih tkiva; pojedinačna doza zračenja – frakcija određuje se na osnovi mogućnosti preživljavanja najosjetljivijeg zdravog tkiva zahvaćenog u polju zračenja. Protokole zračenja možemo podijeliti na takozvane kurativne, gdje želimo tumor u potpunosti ili što više uništiti i takozvane palijativne („olakšavajuće“), gdje se tumor ne može u potpunosti uništiti ili postoji već sistemsko širenja tumora, metastaze, ali terapijom pacijentu ipak možemo olakšati i produžiti život. Standardni kurativni protokol je 18-20 x 3 Gy (Gy – grej – je jedinica za dozu zračenja), 5-6 dana u tjednu.

radioterapija radioterapija

Neke tumore, koji imaju veliku sposobnost metastaziranja, a liječimo ih i drugim metodama, (kao npr. melanom usta melanomskom vakcinom), možemo zračiti po palijativnom protokolu, manjim brojem frakcija ( zračenja) i višim dozama, tako da sveukupno dobijemo dobre rezultate. Tipičan palijativni protokol je 6x5 Gy ili 6x6 Gy ili čak 4x8-9 Gy. Neke tumore, kao što je karcinom pločastih stanica, koje imaju iznimno veliku sposobnost dijeljenja ili tzv. vrijeme podvajanja, primjereno je zračiti i 2x dnevno, tako da dozu zračenja tumora dovodimo što brže i onemogućimo oporavljanje tumorskih stanica, a istovremeno skratimo dužinu terapije. Tipični ubrzani protokol za karcinom pločastih stanica traje 9 dana, 14x 3,2-3,5 Gy. Bitno je znati da palijativne protokole upotrebljavamo i za olakšanje boli kod jako bolnih tumora, kao što je rak kostiju ili osteosarkom. Učinci zračenja kod osteosarkoma su dvojaki, djelomično se zaustavlja rast tumora, a još važnije je smanjivanje boli.

Zračenje ima i nuspojave, koje djelimo na neposredne ili akutne i kasne ili kronične. Akutne nuspojave su očekivane: upala kože i sluznica, ispadanje dlaka, a kronični su ozljeda živčanih tkiva, ožiljci i odumiranje koštanog tkiva. Prihvatljive kronične nuspojave su gola koža i zamućenost leće – katarakta. Akutne se pojavljuju nekoliko tjedana nakon zračenja i nestaju tijekom nekoliko tjedana, a kronične se mogu pojaviti i više godina poslije zračenja. Veći broj nuspojava možemo izbjeći ispravnim planiranjem, koristeći slikovnu dijagnostiku, obično CT i fizikalne izračune. Planiranjem postižemo da veći dio energije zračenja zahvati tumor, a što manje okolna zdrava tkiva. Za planiranje koristimo posebne kompjutorske programe.

Manje poznata ali bitna činjenica je da radioterapijom olakšavamo i liječimo i netumorska oboljenja – kronični bolni osteoartritis i poneka autoimuna oboljenja. Doza kod ovakvih liječenja je obično mala i gotovo da nema nuspojava. Bitno je znati da je za pravilno namještanje pacijenta kod svakog zračenja potrebna anestezija, koja mora biti plitka i kratkotrajna. Koristimo se različitim tehnikama anestezije, gdje je pacijent već nekoliko minuta poslije zračenja u potpunosti budan. Razumije se da prije svakog zračenja pacijenta moramo temeljito pregledati i obaviti sve pretrage, te ga zračimo jedino ako smo sigurni da anestezija ne donosi rizik.



spacer
spacer
Uredi nogo